|
klikni na sliku za uvečanje!
|
|
|
Osvrt |
Izgled i svakodnevicu grada izdići do slikarske priče, htijenje je Gordana Kolarića, koji u zagrebačkim vizurama nalazi inspiraciju za svoje slike. Bogatstvo invencije postoji, neosporni talent, potrebiti zanos također, pa logično da i najranija ostvarenja zadovoljavaju pravila i slikarske korektnosti.
Našavši svoju motiviku, razradivši je u spoju ponuđene činjeničnosti i značajne mjere interpretativnog, Kolarić poštuje klasičnu estetiku slike, kako u organizaciji,tako i kolorističkoj odmjerenosti, davši sceni notu vlastitog pogleda.
U svođenju dosadašnjeg opusa, unutar neke stilske odrednice Kolarić je najbliži poetskom realizmu, izričaju koji povezuje i opisnost predmetnog i ugođajnog ambijentalnog.
Kolarić slika Zagreb. Ne samo njegove atraktivnosti , već i emotivnu povezanost s njime.
Donosi karakteristične situacije urbanog, no izbjegava islikanost razgledničkog.
Spomenička baština grada ima mjesto u njegovim slikama, ali nije dominantna u njima. Traži prizore vlastite doživljajnosti, ikonografiju grada koja mu je posebno bliska.
Dugogodišnje življenje u Ilici dalo je Kolariću priliku da gradsku kucavicu intimizira. Događanja u njoj, u simboličkom smislu, slična su zbivanjima u vlastitom dvorištu. Tramvaji su igračke iz djetinjstva i gotovo neizostavno prisutni u svakoj slici. Dio su pulsiranja grada, kao i vreva ulica i trgova. Poradi dinamičnosti grada, neprekidnog kretanja vozila i ljudi, Kolarić se odlučio za kompozicije naglašene dubine, usklađivanja planova, ritmizacije fasada, s ponekim akcentom, mjestom sabiranja u scenografiji grada. S davanjem vitaliteta površini slike kroz sazvučja boja, relativno reducirane palete.Kromatskim jedinstvom i njegovanjem odabranih vrijednosti boje , povezuje sve fragmente plohe u cjelinu, kroz treptaj svjetlosnih silnica. Intenziviranje boje u nekoj partiji usklađeno je s razložnim tonskim pomacima. Kao i disciplinirani potez s gestom svojevrsnog ekspresionističkog nemira.
U svakom slučaju Kolarić je prepoznao posebnu ljepotu grada, darovavši mu sliku kojom grad nije izgubio ništa od svoje autentičnosti, a on sam ništa od svoje slikarske samosvojnosti.
U komornim formatima Kolarić je dosegao karakter reprezentativnog, davši znanom novu dimenziju. Sa zanimljivim pristupom slikanju. Djelima nastalim u koncentratu vremena. A tada i u predanju činu, u sigurnosti i svježini pristupa, Zagreb izrasta u svojoj neodoljivoj privlačnosti.
Prof. Stanko Špoljarić
| | ►
O meni - Saturday, August 25, 2007 | 
|  Print
| Home
|
|
